Fudbalske timove u njihovoj veličini ne čine samo igrači na terenu, niti čovjek koji stoji kraj aut linije u odijelu dok ih usmjerava. Čitav mehanizam se nalazi u sastavu jednog fudbalskog kluba kako bi on bio to što jeste. Ako je neko kvalitetan čovjek, on godinama i opstaje, a to je slučaj i sa doktorom Ilijom Rosićem.
Doktor Rosić je medicinski čuvar “nacionalnog blaga”, njegov posao jeste da se brine o čitavoj reprezentaciji “Orlova”, dok radi i u Teleoptiku. On je u crno-bijelom ostao duže od 20 godina, što samo govori o njegovim kvalitetima.
Zbog toga, on je obavio i intervju o svojoj karijeri za “Žurnal“. Na početku, on je pričao o vjerovatno i najtežem periodu, periodu pandemije.
Za trajanja pandemije urađeno je preko 2.000 testova samo u A reprezentaciji: ekipa i stručni štab se po okupljanju testiraju po četiri puta, rezultat je validan 48 sati. UEFA je objavila osam verzija protokola: navedeno je ko je za šta odgovoran i kako se izvode procedure testiranja i obezbjeđuje zona na stadionu. Prva verzija počela je da se primjenjuje 5. augusta 2020. godine, posljednja 5. septembra 2022. U početku je bilo naporno, testirao sam skoro sve selekcije u FSS, poslije su se uključile i kolege”, ima razloga za ponos dr Ilija Rosić.
Također, doktor Rosić je bio i dio čete koja je putovala u Katar na Svjetsko prvenstvo.
Katar je u svakom smislu zaslužio desetku! Medicinski tim Srbije imao je sve na raspolaganju, većinu pitanja vezanih za igrače sam je rješavao, za dijagnostiku je bila zadužena bolnica Aspetar, jedna od najprestižnijih u tom dijelu svijeta. Svaki medicinski tim imao je tablet na utakmicama na kome je mogao da vidi da li je došlo do povreda glave i da pored pet izmjena traži dodatnu zbog eventualnog potresa mozga.”
Govorio je Rosić i o tome koliko je medicinski tim poštovan u reprezentaciji.
Medicinski tim je privilegovan što može da sarađuje s Draganom Stojkovićem: imamo veliko poštovanje prema Misteru i stručnom štabu, uz obostrano uvažavanje. U stalnoj smo komunikaciji sa našim igračima u inostranstvu i sve funkcioniše odlično.
On je preko 23 godine u Partizanu također, gdje je stigao čim je završio studije.
U Partizanu sam, zapravo, od 2000. godine, otkad sam završio studije. Vodio sam brigu o svim omladinskim selekcijama i do 2011. medicinski pokrio oko 750 utakmica uključujući i turnire u Italiji, Španiji, Francuskoj, Danskoj, Austriji, Nemačkoj i regionu Balkana. Na klupi prvog tima sjedio sam od 2011. do 2019. i računajući prvenstvene, kup, međunarodne i prijateljske okršaje zabilježio 520 mečeva. Radio sam sa 11 šefova stručnog štaba, osvojili smo pet titula i četiri kupa. Dvije duple krune! Od 2019. sam u Teleoptiku i omladinskoj školi. U tom periodu medicinski sam pokrio 120 utakmica sa pet trenera. Pritom, za kadetsku reprezentaciju Srbije, kod selektora Saše Ilića, 2019. i 2020. imao sam šest utakmica. U A timu Srbije dio sam medicinske službe od 2020. – na 34 meča Lige nacija, kvalifikacija za SP, Mondijala u Kataru i kvalifikacija za EP u Njemačkoj. Još malo pa 1.500 utakmica…”
U svojoj bogatoj karijeri je morao da se suoči i sa nekim veoma teškim povredama.
Bilo je nezgodno kad se povrijedio Radiša Ilić 2011. protiv Šamroka u Beogradu: branio je i produžetke s prelomom jagodične kosti. Sjećam se i pokidanih ukrštenih ligamenta Eduarda u Subotici i Marka Šćepovića na pripremama u Izraelu, Gregora Balažica u Bilbau, Vulićevića na derbiju, teže povrede lumbalne kičme Nikole Drinčića, koljena Zorana Tošića, pa prelom ključne kosti Vladimira Stojkovića protiv Javora u Humskoj… čulo se i na klupi. Teška je bila i situacija sa Fofanom – doživio je nespecifično zapaljenje pluća i ležao na VMA čitav mjesec. Najteže mi je bilo na pripremama u Turskoj zbog doživljenog šoka igrača Liteksa – imao sam samo jedan set injekcija, srećom, bilo je dovoljno.”
Pored praktičnog rada, bio je zadužen i za teorijski.
Da, od 2019. ordinaciji je promjenjen izgled. Potpuno je renovirana uz pomoć kluba i prijatelja i ima sve što je potrebno za liječenje i rehabilitaciju igrača iz škole i Teleoptika – oko 500 fudbalera različitog uzrasta. Edukacije su održavane u SC: doping u sportu, kovid i sport, polno prenosive bolesti, duvanski dim snus i nargile i psihoaktivne supstance…”
Uspio je čak da stigne i da se usavršava.
Dr Branislav Milojević i ja prisustvovali smo UEFA medikal simpozijumu u Frankfurtu. Učestvovao sam i na dvodnevnom kursu BLS i ALS od strane Evropskog restitucionog savjeta, u Kući fudbala u Staroj Pazovi održana je edukacija ljekara na temu traume i hitnih stanja. Na HISPA kongresu u Beogradu razgovaralo se o iznenadnom srčanom udaru u sportu. Što se tiče noviteta u Teleoptiku, po uzoru na reprezentaciju Srbije uveli smo u upotrebu Scribe-pro aplikaciju za medicinsko praćenje cijelog tima na laptopu i telefonu. Sproveli smo, pride, SKAT5 test – vezano za potres mozga, u saradnji sa Harvard univerzitetom iz SAD započeto je skupljanje podataka za izradu velike studije vezane za fudbalere, pored Partizana – u programu učestvuju i Real Madrid i selekcije FS Njemačke”, otkriva dr Ilija Rosić, vlasnik i prestižne FIFA diplome.
Na kraju, on je otkrio i ko je bio najbolji košarkaš među fudbalerima.
Što se Partizana tiče, to su bili Andrija Delibašić i Saša Ilić, pa Džin Ranković. Od trenera, bez premca je Dražen Bolić, možda i najbolji protiv kog sam igrao. Tu je i moj prijatelj Zoki iz agencije Partizan travel, inače, najbolji basketaš. U reprezentaciji su najbolji šuteri Vlahović i Milenković, Vanja Milinković Savić je, takođre, odličan, “Amerikanca” igraju dobro i Jović i Mitrović”, zaključio je Rosić.
(Žurnal / Telegraf)
